Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
nedjelja, kolovoz 1, 2010
 



 

Dok u svijetu mijena

između tebe i tihog zvuka tvojih sanja,

moj mir pije posljednje gutljaje crnog vina

u staklenom vrtu iza tvoje kuće,

znam da se u sebi spremaš krenuti …

otići za nekim novim mirisom,

koji ti vjetar donese u uzdrhtale nosnice.

 

Spreman si

Duboko u sebi odlaziš već milijarde sekundi sada,

 

Negdje si

gdje nema ni mene, ni tebe,

samo ti iskra misli nadlijeće krajolik,

koji ti oko tek predmnijeva i čežnjivo sluti.

 



krajolici @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare