Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
utorak, ožujak 30, 2010





Kako se sa radošću i malo sjetnog osmjehom
ne sjetiti tog pogleda dok skidaš očale, podižući pogled sa knjige, dok ti se proširuju zjenice, bljesne iskra
„ A, tu si ...“ u očima, malo zamućenog vidnog polja za vizualno, ali zato jasnije i čistije viđenja i ćutanje tvoga i moga ispitivanja : „Da li je sve u redu? Kakve je volje? Kako se osjeća? Raduje li mi se? Kako me vidi?“

I sva ta pitanja postaju jedna mala kratka rečenica :
„ Hej, tu sam … "
I onda pažljivo osluškivanje boja glasa,
tek provjera da li smo dobro vidjeli u očima,
kojih boja je voda vala od mojih do tvojih,
i od tvojih do mojih očiju.
 
Ma, volim te još i sad zbog tog pogleda ...
Ta mala nesigurna pitanja su me naučila,
da nikad ništa nije sigurno,
i da je ljepota ljubavi u njenom
vječnom započinjanju ...
i zaboravljanju nezaboravnih trenutaka ljepote ...
da bi se mogli ponoviti drugačiji ...




krajolici @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare