Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog
nedjelja, prosinac 5, 2010
 

 

Možda sam samo zalutala,

a ovaj život tek je kratki san pred jutro



Možda je svijet zauvijek puknuo

na dva nedodirljiva dijela,

pa čujem nepostojeći jecaj

sebe druge iz one polovice

u kojoj nisam sada.



Možda si ti samo prikaza iz nekog drugog vremena

u kojem smo se mogli voljeti,

a ja se lažem pod tom koprenom očiju gladnih nježnosti

da tamo smo za koji tren.

 

Možda je ljubav samo mit za izgubljene duše,

koje se ne usude stati na tlo

tvrde i suhe zemlje?

 

Možda sam sanjala tvoje oči

u nekim nemirnim snima u zoru,

kad se zadnji kradljivci duša

prikradaju naivnim i željnim,

ostavljajući ih da mjesečare po jasnom suncu.

 

Možda te proizvelo moje nježno ludilo

osuđeno na samoću,

i začudnost tvojih očiju

popilo umjesto nektara.

 

Možda je moja duša čula jecaje tvoje duše

dok se plaho otimala dubinama

tamne samice nedodirljivosti,

koja u lijevu pretklijetku srca ulijeva studenu vodu,

a ošit grči u nadmoćnu volju.



Možda ja samo zalijevam

svoj dječji vrt mitova i bajki

pričajući im o tebi,

ne bi li lakše dočekala zoru

da te tamo sretnem?

 



krajolici @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare