U usnulim krošnjama čempresa  
zapleteni snovi mjesečevim nitima, 
isprepletene tišinom istina i laž 
u čarobnom koktelu nikad ostavljenih nadanja. 

U napuštenoj luci zaboravljen brod, 
pod vedrim nebom punog mjeseca, 
mistično privlačan u igri sjena i privida
otvara u umu i tijelu slike, boje i zvukove
potisnutih unutarnjih krajolika. 

Pod kapcima tople boje kasnog ljeta,
a čelo se mreška u vječnom opetovanju 
molitve okrutnoj prolaznosti 
da zaobiđe pjesmu bez riječi, 
zastalu između dva otkucaja srca 
u preglasnom piku udaha 
kad puca plućno krilo od snage života

Val rođen u polusnu između zore i jutra,
 trga krhko tijelo bonace duše, 
prikradajući se kroz iluzije ljepote  
u još jednom pokušaju da prežive 
- u prvoj zraci sunca.
 
Uvijek isto u bol ne-života uronjeno trajanje, 
izdajničke misli niču kao korov po kamenoj cesti, 
uzalud, 
jer naši tragovi zaboravljeni u travi babljeg ljeta 
samo su u sjećanju izgubljenog vremena.