Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - kolovoz 2010
četvrtak, kolovoz 26, 2010





Budi se osjet čistog postojanja u tijelu,
u svakom pokretu se očitava život.
 
Iznova i iznova se pomalja iz umiranja
sladak i siguran u sebe sama.
 
Pomiče se i primiče se
granica smrti na dragu i ugodnu udaljenost.
 
Sve ponovo postaje lako.







krajolici @ 22:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 24, 2010
 



 

Krajičkom oka zarobljen pogled,

uzdah otet iz trbuha ničim izazvan,

samo osjećajem da je pored netko

živ i željan.

 

Nepostojeća ruka u prolazi ispred lica,

okrznuta milina u zraku

dašak neprolazne ljepote,

blagoslov trenutka unutarnje mirnoće.

 

Nedostaje mi, ništa materijalno,

tek prisutnost čistog pripadanja

i blage zavjetrine.

 



 

krajolici @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 13, 2010

 

 



 

vrtlog se stvarao sporo i neprimjetno

ispod zaigranog toka svakodnevne radosti

i odjednom …

povukao sve misli koje su vodile k njemu

u jedno lako hoću

koje se strmoglavljuje

sa hukom glasnog slapa u dubinu

i

padamo s tom vodom lako kao dva lista

dublje i dublje …

u dobrovoljnu ekstazu,

koja se odriče sebe,

odlazi u san 

dva spletena topla tijela 

 

buđenje

u radosnoj slobodnoj ravnodušnosti raspletanja

između dva zova i trebanja … 

 

život i ljubav u čistom suživljaju.

 




krajolici @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 10, 2010
 



 

Prestalo je nehotično ponavljanje u glavi

slika vitraja gotičkih srednjovjekovnih katedrala.

Ne zatičem više sebe kako srljam u dubine jezgre

projekcije iskrivljenog tumačenja ideje moguće ljubavi.

 

Sveprisutno bezoblično postojanje,

groteskno napeta struna, nepoznatog titraja

između bezuvjetnog davanja i sebičnog otimanja

koje se poigrava ljudskim srcima

u dehumaniziranom vrtlogu života,

ostalo kao pasivno nasilje u sjetnim mislima.

 



krajolici @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 1, 2010
 



 

Dok u svijetu mijena

između tebe i tihog zvuka tvojih sanja,

moj mir pije posljednje gutljaje crnog vina

u staklenom vrtu iza tvoje kuće,

znam da se u sebi spremaš krenuti …

otići za nekim novim mirisom,

koji ti vjetar donese u uzdrhtale nosnice.

 

Spreman si

Duboko u sebi odlaziš već milijarde sekundi sada,

 

Negdje si

gdje nema ni mene, ni tebe,

samo ti iskra misli nadlijeće krajolik,

koji ti oko tek predmnijeva i čežnjivo sluti.

 



krajolici @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare