Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - lipanj 2010
nedjelja, lipanj 27, 2010




Stojim vezana nevidljivim nitima sumnje, koja mi se prodaje kao logika iskustva. Negdje sam zagubila zadnji zlatni prstohvat entuzijazma u pretrpanom skladištu proživljenih doživljaja i iskustava. Nekad sam mislila da je čaša polupuna, a sada da je poluprazna. Naizgled se ništa nije promijenilo, ali … Sad najprije vidim što bi moglo krenuti po krivu, a prije sam vidjela što bi se dobro moglo učiniti iz onog  što vidim. Postajem bolji savjetnik nego akter života. Moja mati je jednom rekla da je sad spremna za smrt, a ona kad dođe. Čini mi se da sam sve bliže toj rečenici.
     


Težina koja gipki hod mačke pretvara u spori hod slona se polako uvlači u udove, oči odbijaju pronicati u pogledu, pretvaraju se u nezainteresirane kamere koje zaboravljaju gledano čim svrnu pogled s njega. Život se pretvara u nepovezani slijed slika koji ne može proizvesti dovoljno živog motiva za stvaranjem. Starost se na podli neprimjetni način uvukla u sve. Znam da je čovjek besmrtan, samo ako to može i nositi, ali dosada je tako opasan protivnik vječnosti, sivi svaki impuls kretanja, ubija sve boje.


 


To nije tiha mudrost življenja, to je samo vrlo sporo približavanje smrti tijela. Postoji li molitva ili korak koji može zaustaviti taj neminovni hod? Mijenjam sve izvjesno vrijeme koje me još čeka  za samo jedan impuls volje i vjere koji će me odvesti u neke nove nepoznate krajeve, pa koliko oni trajali. Postoji li u svemiru tržnica tako fine razmjene? 

 


 
krajolici @ 16:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 13, 2010
 








krajolici @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare