Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - lipanj 2008
ponedjeljak, lipanj 30, 2008




Bio si tako prirodno paralelno postojanje,
sve tvoje maske su bile tako jasne,
tvoja priroda se nije ničim branila,
nikad se nisam skrivala od tebe.
Samo smo skliznuli u taj ledeni put
kao bob saonice u već predviđenu istrasiranu stazu
bez pitanja o tome kuda vodi.

Sakrili smo se pod mjesečeve skute,
pod poeziju tijela,
pod plamen svijeća,
u tišinu vlastitih glasova,
u svilu vlastitih puti,
u svijetlo iza čela,
u sretno brujanje trbuha,
u bezvremenu zonu ljubičaste Neptunove vode.

Da li smo ikad govorili?
Učini mi se ponekad smo samo 
slušali i kretali se po nitima
 ljubičastih struja duša koje umiru u noćima 
gdje se Eros miješa sa Tanatosom,
gdje se ne osjeti kad se naslućuje smrt,
a kad se porađa rađanje svijetla,
gdje počinje smrtna destrukcija
a gdje se porađa blaženi san?
 
Tvoje tijelo, kao moj tajni svemir
u kome nalazim smiraj, san i bistrinu
nosi jasnoću okrutnosti prirode,
snagu i bistrinu ufanja sjemenke
koja vidi cvijet u koji će se rascvjetati,
brižnost majke koja čuva najmlađe dijete,
euforiju trosatnog života vilin konjica,
i postojanost zaspalog vulkana u mirnom počinku.
 
Tvoja nedirnuta unutarnja priroda korača
po šumskoj stazi u mokasinama
da ne uznemiri travu i plaha stvorenja
samo slušajući šum lišća i miris vjetra,
bez ikakvog očekivanja od sebe i svijeta.
Tako sam htjela ostati u tvom plahom svijetu
sunčanih jutara koja samo obećavaju novi dan,
tamnih noći u tišini  svjetlosti svijeća.
Ali nisam smjela ni mogla zastati …….
Odlazeći ostalo mi je samo jedno pitanje :
 „Zašto mi ti nisi mogao ostati čuđenje svijeta?“
 
Nije mi bio stran, ali zato ne malje ganutljiv,
rasplet  u blagoslov kroz začuđeni odgovor
kroz pitanje : „ A zašto bi bio?“
koje je tako nevino zvučalo kao odgovor na ne-pitanje :
„Pa ni ti nisi bio s nikim drugim dok smo bili …“
Da znam, mi  nismo trebali ništa drugo
samo tu brižljivo skrivenu intimu,
mada smo mogli slobodno išetati
pod podnevno sunce otvarajući pitanje :
„Da li je to uopće mogući sraz bića?“
 
Ostao si i dalje tako prirodno paralelno postojanje,
sve tvoje maske su mi i dalje tako jasne,
tvoja priroda se ničim ni sada ne brani,
ne skrivam se ni dalje ničim od tebe.
Samo klizimo svako po svom ledenom putu
kao bob saonice u već predviđenim istrasiranim stazama
bez pitanja o tome kuda vode.
 
krajolici @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008






Ne prilazi kući mladih bogova,
u svijet tihih nemira i  lucidnih snova,
gdje se nebo spaja sa tlom
i gdje te oblaci vrtlože u spirale vremena.
 
Roditeljica sam a-logike,
lažni ubojica i pravi čuvar vremena.
Ponekad šutljiva, ponekad divlja i kaotična,
nikada bez razloga uzbuđena.
Pješčani sat nepravilnih posuda
u kome se pijesak pojavljuje i nestaje.
bistri izvor, nemirna rijeka mirnoga ušća.
Očeva mudra kći bez izbora da provjeri
postoji li igdje na svijetu bolji od njega.
 
Kraljica sam dobrih namjera,
ogrnutih glogovim trnjem sumnje
zatočena u dvorcu ledenih kocaka.
Plaha srna čuvana krvoločnim vukovima.
Ponekad bezrazložno radoznalo lucidna,
ponekad hrabra i nerazumno nesebična
da izazivam zbunjenost i krive interpretacija.
 
Ja sam kristalno dijete indigo roditelja
branjeno samo svojom ranjivošću.
Nošena toplim vjetrovima sam ljubav
nepoznata, rasprostrta, nenametljiva  
i opasna prijetnja nepotrebnom zastajkivanju.
Ratni veteran bez oružja izgubljen u kapi vremena.
Prevrtljiva sveta bludnica u vječnom mamljenju,  
i prikrivena djevica u vječnom dokidanju
 zadnjeg uzdaha strasti i olakšanja.
Progonjeni lovokradica plahih divljih duša,
i zalutali mistik u molitvi za njihov povratak Tvorcu.
 
Uz moja leđa teče vreli slap nemira.
Ponekad sam nečija sudbina prisutna u
svim njegovim prostorima i vremenima
namjerno sakrivena od ljudskih očiju.
Ja sam čarobnica opasnih namjera ….
Moje su misli progresivne i tradicionalne ...  
luđačke i gradidbene ...
Moje su oči prodorne oči orlova
koje vide sve i izabrano odjednom.
 
Moje vješte i spretne ruke su čisti  dokaz
vječne borbe sebe sa sobom koja je postala
samo manifestacija mirnog protoka vremena …
A moje tijelo je tijelo divlje zvijeri i preplašene ptice
tek gusti eter oko zvuka groma ...
lakozapaljivo, električno iskričavo
s  brzo izgarajućim fitiljem svijetla
koje ti zaustavlja srce u trenu detonacije..
Ne prilazi ….  

krajolici @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 13, 2008
Venera kći Uranova



Venera kći Uranova




Ne igraj se, dječače.
Ne poseži za Venerinim haljinama pohlepno,
jer ono što te sada tako magnetično vuče k njima, 
oslijepit će te, svojim sjajem,
Zarobit će te nježnim dodirom, 
koga nećeš ni osjetiti.
Utopit će te u milozvučnom grlenom glasu.
Otopit će sve tvoju volju, 
prije nego što te primi u svoje krilo.
Zaokupit će svu tvoju pažnju, 
na ništa više nećeš moći misliti.
Ugasit će sve vatre tvoga međunožja, 
svojom raspjevanom harmonijom,
da nikad više ne poželiš ništa drugo, 
do li njene blizine.
Učinit će te ranjivim i golim, 
otapajući sve tvoje obrambene bedeme, 
koje si gradio godinama.
Učinit će te ludim od sreće, 
gluhim na sve oko sebe
osim za njene oči, 
njenu put, 
njene ruke, 
njenu nježnost.
Sve oko tebe će postati mrtvo i sumorno, 
kao loše naslikana slika temperama,
osim njene ljepote.
 
Nisi se zaljubio, ti si očaran njome,  
a da ništa nije učinila,
samo je milo titrala svoju nutrinu,  
i čekala da nestane svega tvoga,
što remeti njenu harmoniju.
I sad ste tu……..
Ona očarana tobom, jer si sav njen, 
a ti obezglavljen, jer nema ničeg u tebi,
osim  želje da budeš pored nje.
Ali Venera je žena i ljubavnica,  
koju treba ljubiti, štititi i čuvati,
Možeš li?
Možeš li uopće odvojiti pogled s nje  
i udovoljiti njenoj strasti?
Ljubiti je snagom gospodara i  služiti poniznosti roba,
kao što se ona tebi podaje,  more u koje uplovljavaš
i  vjetar koji puni i prazni jedra tvoje strasti.
Možeš li je ostaviti na tren,  bez paklenske ljubomore,
da će tvoju ljubljenu netko drugi pogledati 
i ostati pokošen njenom ljepotom?
 
Možeš li?
 Usudiš li se?
Umiri se, pričekaj i pusti srce i glave da zbore, 
ne poseži rukama za haljinama,
koje ti ne možeš uzeti i služiti im istovremeno.
Usudi se!



krajolici @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare