Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - travanj 2009
nedjelja, travanj 26, 2009





Ne prilazi kući mladih bogova,
u svijet tihih nemira i  lucidnih snova,
gdje se nebo spaja sa tlom
i gdje te oblaci vrtlože u spirale vremena.
 
Roditeljica sam a-logike,
lažni ubojica i pravi čuvar vremena.
Ponekad šutljiva, ponekad divlja i kaotična,
nikada bez razloga uzbuđena.
Pješčani sat nepravilnih posuda
u kome se pijesak pojavljuje i nestaje.
bistri izvor, nemirna rijeka mirnoga ušća.
Očeva mudra kći bez izbora da provjeri
postoji li igdje na svijetu bolji od njega.
 
Kraljica sam dobrih namjera,
ogrnutih glogovim trnjem sumnje
zatočena u dvorcu ledenih kocaka.
Plaha srna čuvana krvoločnim vukovima.
Ponekad bezrazložno radoznalo lucidna,
ponekad hrabra i nerazumno nesebična
da izazivam zbunjenost i krive interpretacija.
 
Ja sam kristalno dijete indigo roditelja
branjeno samo svojom ranjivošću.
Nošena toplim vjetrovima sam ljubav
nepoznata, rasprostrta, nenametljiva  
i opasna prijetnja nepotrebnom zastajkivanju.
Ratni veteran bez oružja izgubljen u kapi vremena.
Prevrtljiva sveta bludnica u vječnom mamljenju,  
i prikrivena djevica u vječnom dokidanju
 zadnjeg uzdaha strasti i olakšanja.
Progonjeni lovokradica plahih divljih duša,
i zalutali mistik u molitvi za njihov povratak Tvorcu.
 
Uz moja leđa teče vreli slap nemira.
Ponekad sam nečija sudbina
prisutna u svim njegovim prostorima i vremenima
namjerno sakrivena od ljudskih očiju.
Ja sam čarobnica opasnih namjera ….
Moje su misli progresivne i tradicionalne ...  
luđačke i gradidbene ...
Moje su oči prodorne oči orlova
koje vide sve i izabrano odjednom.
 
Moje vješte i spretne ruke su čisti  dokaz
vječne borbe sebe sa sobom koja je postala
samo manifestacija mirnog protoka vremena …
A moje tijelo je tijelo divlje zvijeri i preplašene ptice
tek gusti eter oko zvuka groma ...
lakozapaljivo, električno iskričavo
sfitiljom, či sova koje čekaju noć i plijen za život.a brzo izgarajućim fitiljem svijetla
koje ti zaustavlja srce u trenu detonacije...
Ne prilazi ….  
 




krajolici @ 00:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 23, 2009





Posijan u nosnicama
u nevidljivim tragovima misli o tebi,
i sve pomalo miriši na tebe,
papir, cvijeće, drvo, prašina, asfalt …
pa ne pamtim više nijanse mirisa svojih parfema,
jer se nevidljivo miješaju sa mirisom tvoje puti
postajući neponovljivo samo naši.
 
Posteljina me oblači u tvoju put prije sna,
dok negdje daleko spavaš sam.
Tko to miješa naša tijela
i onda kada se ne mogu pomiješati
u uzbudljivo klupko slobodnog izražavanja
svega što u sebi nose
bez cenzure uma i očekivanja,
zaobljuje sve oštre kutove našeg govora
da nikad ne postanu strijele koje će raniti?
 
Kad sjedim nijemo pored tebe
mirisi naših puti brbljaju :
ispovijedaju čežnju jedna drugoj,
ljubomorno se gurkaju kao djeca,
nestrpljivo čekaju ispunjenje i zadovoljstvo,
nagovaraju se na destrukciju nježnosti
da bi se dograbili kao divlje mačke u veljači,
ostavljajući srca u tišini.
 
Pomislim ponekad da odlutam,
ne usuđujem se strahujući
da bi moj nos otkrio da samo sanja tvoj miris.
i odmah zaboravim svoj kukavičluk
i krećem ti radosno u susret,
u mekim cipelama dobrovoljnog izgnanstva
od slobode i lutanja za ne-trebanjem.
Tvoj miris ostaje uspavanka i buđenje.





krajolici @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 20, 2009



Isplači bol, izdivljaj se psovkama
da bi mogla reći da patiš
Nek' ti kroz gorkasto izrečenu šalu
iznikne mirna nesreća koju nosiš.
 
Suze su tek izraz povrijeđene taštine,
a jadikovka je vjetar koji je razbuktava,
i ništa od toga nije melem na otvorenu ranu.
 
Pusti se da te nosi pijani zanos davanja,
daj se i ljubi, i kad te drugi ne ljube,
doći će netko koga ćeš spasiti svojim voljenjem,
a on će svojom zahvalnošću spasiti voljenje samo.
 
Ne „boj se sjena što se približavaju
nevinim posteljama ljubavi.“(Vesna Parun)
 
„Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.“ ( Tin Ujević)
U zemlju nisi urasla, za pokoj nisi dana,
cvijet što se ne korijeni u čovjeku, no u Bogu.
 
"U ne-čekanju se bude pupovi
po volji većoj od tvoje
i isprazna samoća postaje
smiješna mala tamnica.
Proljeće. ( Harim )
 
Ostade samo upisani znamen u srcu vode
koja ga odnosi prema moru,
a na obali u granje zapleten
samo pramen kose umornog putnika.
 
"Mirenje je najteži izazov...
čak i bol dozvoljava vrisak za ravnotežu.
 
Nedostajanje i iščekivanje nemogućeg
postaje najteže
upravo trenutak prije pomirenja.
 
Ali, kad mu amplituda zatitra naviše,
tada vrisak više neće bez svrhe ostati
pomalo groteskno visiti
negdje u vremenu i prostoru.
I zatitrat će, vjerujem da hoće.
Vlastitim koracima mjerim...
želeći pomak u samoj sebi...“  ( Feelix )



 


Misnica s inicijalima M T (Marija Terezija) i godinom 1775
Poklon Marije Terezije riznici katedrale; inv. br. 568, br. neg. III-267
krajolici @ 17:38 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, travanj 18, 2009



Ne znače ništa bačene riječi
izgovorene nikom za ništa,
samo su buka u ispraznoj tišini.
 
Njima se ne hrani
od njih se ne živi
one se samo prostru po praznini.
 
One su šum moćnog vodopada
koji se strmoglavljuje iz visine
uz radosnu zastrašujuću buku.
 
One su jedva čujni treptaj leptirovih krila
koji jedino cvijet može čuti
dok mu prilaze.
 
One su gladno piskutanje ptića u gnijezdu
koji naslućuje blizinu majke
da ih zaštiti i nahrani.
 
One su gruba ružna buka povrijeđenih
koji njima kao mačem brane sebe,
napadajući druge.
 
One su krik očajnika koji su zaboravili
govoriti sebe u predugom skrivanju
pred vlastitom istinom.
 
One su samo okvir : prikladan ili neprikladan
… između njih je sve ono skriveno
iz čega su potekle i postale ….



 
krajolici @ 17:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 12, 2009


Ponekad mi se u nekoj pjesmi slike učine samo odbljeskom
poznate, tek jedna nit slična i složi se neki drugi tok misli
u nutrini. Čini mi se da je tayana ovaj put bila „krivac“.
 
                       
Zagledana u odsjaj breza u glatkom zrcalu rijeke
zovem zaspalu Ženu u sebi,
Budim je u ciklamama ispod uvelog šumskog lišća,
zaspalu i zastalu u djevojačkom snu.
 
Zamagljeno isparavanje pospanog očekivanja
pod prvom zrakom svjetla otkriva
slutnju susreta skrivenog od nadanja
u vedrom danu koji se već sad glasno smije noći.
 
U struji probuđenog proljetnog povjetarca
tražim zvonki zvuk poznatog glasa
da vidim se u njemu kao breze u vodi.
 
Zagledana u odsjaj nutrine tražim oči
koje se usude lutati u naznaci svjetla
u izgrevu proljetnog sunca,
istovremeno dotičući jagodicama
blagu rumen zimskog sutona
da u njima vidim početak i kraj svijeta.
 
Ogrnuta toplim zagrljajem vjetra
preosjetljivim prstima prepisujem
preko besmisli iščekivanja u srcu
nevidljivom tintom nepoznatu budućnost.
 
U vječnom osmijehu gorskih stijena
izrezujem izvor hladne vode iz kamena
koji se meko ugiba u procjep
vlastitog sretnog vedrog vodenog plača.





krajolici @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 9, 2009





Sjećam se gdje sam bila između ponoći i zore.
Pod plaštom nevidljivih iracionalnih želja,
nošena mjesečevim dahom, slobodna od sebe-tijela,
tumarala sam po kapijama iza tame noći
virila u osvijetljene prozore sebe nedodirnute danju.
 
Sjela sam kraj tvoga uzglavlja
da vidim te slobodnog i od sebe samog,
bez prošlosti i budućnosti.
 
Ispila sam čašu crnoga vina
na pješčanoj plaži svoje mladosti,
pitajući svoje snove, da li su postali vizije?
 
Dala sam blagoslov nevjernoj sebi
koja ne može usnuti od sumnje i brige,
pa prebire po istoj partituri nelagode do jutra.
 
Svake noći između ponoći i zore odlazim i vraćam
se mirnog srca u novo jutro koje obasjava moj mali svijet.

krajolici @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 5, 2009


Ovaj uradak je inspiriran jednim pročitanim ženskim postom 
( ne na blogeru ) i erotikinom ( muškom ) izabranom 
fotografijom.  Uživajte u čitanju .
 




Mijenjam sebe, kao haljine
prema trenu i podražaju koji dolazi.
TKO SAM JA?
ŠTO SAM JA?
Pitanja koja uznemiruju moju utrobu,
određuju moje postupke,
misli
i
traženja.
 
Ponekada poželim biti pasivna,
ali moj nemir stvori zahtjevni, gladni pogled u očima,
a sama ne znam što zapravo želim.
Ali … to nisam ja.
 
Dozvoljavam Ti,
da se igraš mogućnošću ispunjive praznine,
da stvaraš i uzimaš ono što Ti je potrebno,
jer sam Ti to voljna dati
ili
nemam snage biti nešto svoje.
 
Neiscrpna je moja sposobnost čitanja,
samo sam ogledalo Tvog postojanja.
Poput čistog pijeska podastirem se pod Tvoja stopala.
pratim izdaleka sa zemlje Tvoje uspone,
širim ruke da ublažim Tvojih padova.
 
Tvoji uspjesi su moja radost,
Tvoje boli upijam i pretvaram
u šeretski osmijeh i podnošljivo učenje.
 
Slutim Tvoje tamne odaje,
koje pomno skrivaš od sebe,
bježeći od vrata svog straha.
Kako da prođem s Tobom kroz njih,
kad ni ti kroz njih ne prolaziš?
 
Tvoj nemir izljeva se po meni,
u noćima samoće stvara sablasne sjene
koje prijete usamljenim odumiranjem,
mora nesigurnosti i nemira.
 
U svakom novom jutru
tražim u Tvom glasu iskru prepoznavanja,
mrvu nade da sablasti napadaju samo izvana,
a unutrašnjost je čisto postojanje.
 
Razumom neobjašnjiva sigurnost,
fiksirana na okamenjenim osjetilima
koja znače hrabrost ludosti i život pokreće me,
spremna sam za novi dan razumijevanja
i ljubav.
 
A ljubav se plete u laži, pune skrivenih namjera.
Dodir usana govori o žeđi
... tuzi
... beskrajnoj potrebi za trenutnim spokojem.
Ruke se same kreću,
mole,
zapovijedaju,
otimaju,
traže oslonac.
Pod Tvojim rukama sve sam ono
što moje želje mogu sada biti.
 
Tvoje ruke zamrlu mirnu ženu
pretvaraju u putenost, predanost i zaborav.
Bezlične osoba, koja radi i hoda,
pretvara se u „posrnulu“, hrabru kurtizanu
ogrnutu velovima koji se ne razotkrivaju.
Moj zanos tobom me zavodi i ljubi
izmičući mi tlo od nogama.
 
Tamo gore/dolje ne postoje tijela,
potrebe su nepotrebne,
želje uzaludne,
glad nepoznata ....
Samo ritam spirale strasti
od tankih niti trenutnog predavanja.
 
Ti si moja jutarnja molitva,
sve dok se moja vjera miješa sa putenosti,
i briga me za sve koprene laži
koje je ponekad prekrivaju.
One su samo trnje spoznaje koje budi, 
kratkotrajnom boli i kojom kapi krvi,
na putu prema čistoj istini i ljubavi.

krajolici @ 13:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, travanj 3, 2009





Vlažni, umorni petak, sivo nebo i topli dan.
Vedri pozdrav na stepenicama, popodne;
„ Dobro večer“
 
Pogođeni slučajni titraji, naporni iscrpljujući tjedan
Dragi slučajni prolaznik u duši, 
pozdravom,
večer pretvara u jutro.
 
Ugodno uranjanje u vlastiti umor bez otpora,
prikrivanja i adrenalina pretvara se
u tople Neptunove pare slatke pospane erotike. 

krajolici @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare