Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - ožujak 2011
četvrtak, ožujak 31, 2011
 



 

Praznina u meni ne priziva čula. Listanje knjige sjećanja probudi poneki miris i okus sreće ili tuge. Sjedim na dnu vira u mrtvoj točki čuvajući zadnju kap mira duše koja sluša samo otkucaje sata u ritmu probuđenog srca.

Svijet oko mene se kreće na dalekom platnu bez tona.  Samo poneka čista duša govori svojim postojanjem. Bol se ponekad drzne u bijes, kad se duša prepusti mirisu sjećanja. Ali skršeno tijelo je potre, jer nema više snaga za nju.

 Ljubav stidljivo zazvoni srebrnim zvukom u ponekom otkucaju srca natapajući razblaženom otopinom ganutljive i suzne radosti, dušu. Znam, tek sad znam, da nikad nisam bila nježnije prema sebi, sjedeći u ovoj rupi tople zemlje koja me osnažuje, a sunce mi hrani i grije tjeme i vjeru. Poneki mili zvuk ljudskog glasa probudi slabi titraj za pokret, za izranjanje iz tople duboke sigurnosti između života i smrti tijela.

 Sklopljenih očiju u tišini čekam tiho klijanje ruke ljubavi u srcu da se po toj krhkoj lijani popnem ponovo u svijetlo.  

krajolici @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 7, 2011
 



 

Iscurila je depresija kroz kapaljku bola

u dramatičnom slapu tuge, inata, bijesa,

ravnodušnosti i hoda prema samouništenju.

 

 

 

Ništa ne ostade u bistroj posudi uma,

samo slušanje hoda

po stazi volje ljubavi.

 



krajolici @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare