Poezija je u pogledu
krajolici duše
Blog - listopad 2010
subota, listopad 23, 2010

 



 



 

A da ne bi trebali čitati post povećalom: 

 

Kud sad?

 

Zašto ponovo početi nešto novo,

a znaš da je sve poteklo iz praha

i u prah će se pretvoriti.

 

Čemu služi naš hod pod nebom,

Traljav, nesiguran i konačan?

 

U kom trenu vremena ili točki prostora

počinje naša beskonačnost?

 

Kako naše oči mogu vidjeti besmrtno

u svemu smrtnom što gledaju?

 

Čujemo li ikad zvuk titraja iza glasova

koji dolaze i odlaze ništa ne dotičući,

a sve ljubeći i podržavajući.

 

Što činiti, kad za vjerovanje

nije dovoljno jednostavno sanjati i nadati se,

kad sne pred jutro pokrije sitni pustinjski pijesak,

a ruke sapnu umorne mreže  proživljenog vremena,

i njihov trud postaje gola ispravnost i preživljavanje?

 

Kako ne ponudit nekoj novoj djeci,

samo umor i pomirenost sa smrti,

umjesto ufanja i ljubavi.

 

Kako još jednom svoje trebanje,

preobratiti u čisto davanje?

Osvijetli mi još samo jednom posivjelu izbu duše,

Gospodine, molim te.




Gospodine, dao si mi da znam da sve je iz praha poteklo, 

i da će se sve u prah pretvoriti.

Tebi služi moj hod pod nebom, nespretan, nesiguran i konačan.

Iz Tebe potječe naša beskonačnost, i u Tebe se ulijeva.

U Tebe usmjerene, naše oči mogu vidjeti besmrtno u svemu smrtnom.

Tvoja je glazba iza glasova koji dolaze i odlaze, 

 ništa ne dotičući,

a sve ljubeći i podržavajući.

 

U Tebi se rastaču moji snovi i nade,

Ti pronosiš sitni pijesak vremena.

Tvojim morem plutaju mreže proživljenog vremena,

Za Tebe se trudim onkraj ispravnosti i preživljavanja.

 

Ti si ufanje i ljubav svoje djece,

onkraj umora i pomirenosti sa smrću.

 

Oče, daj mi snage

da davanjem namirim svoje trebanje.

Osvijetli mi još samo jednom posivjelu izbu duše,

 

Gospodine, molim Te.

krajolici @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, listopad 19, 2010
 

Naši sni mrve se saturnovom smrtnom rukom,

zakotrljana kugla prošlosti gazi ljubice nade.

Izmiče se platno vremena našeg trajanja,

a skeptičnost uma, koji spoznaje samo ispunjeno

zameta put prema čistini naših vizija.

 

Naše isprepletene titraje ne vrebaju

gladne oči strvinara,

u njihovim pogledima ne postojimo.

 

Negdje visoko opstaje naša tanka nit.

 



 

Čini mi se, da je ljubav samo san

koja nas ponekad poljubi u čelo,

ne bi li je mogli poslije vrelog poljupca

svjedočiti . . . do smrti.

 




krajolici @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 17, 2010
 



 

 

Vjetrić

Povjetarac

Vjetar

 

I sve stane

 

Ostane samo nijema pobuna tijela:

Alergija na život.

 

Da li je kasno za novi početak?

 



krajolici @ 14:22 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 8, 2010
 



 

 

U jutru u kojem ni čarobnjaci

ne mogu probuditi sunce u srcu,

Jutro koje ostavlja  u sebi blijede anđele

i ugušene demone sivog besprizornog sna.

U skrivenim slikama iza čela,

mukla tupa bol, sljepilo.

 

Mučnina neprisutnosti,

stisnuta u premali sud postojanja.

Oduzeto utrnuće ruku i nogu

U robotskim pokretima bez radosti.

 

Suze, samo suze olakšanja mi trebaju,

Da razbistre pogled iza očiju.

 



 

  

krajolici @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 4, 2010
 



 

leži poluživi stvor

nekad zvan čovjek,

malo davnije čak i žena.

 



 

u težištu trokuta  bola

vakuum se odupire

životu i smrti.

 



 

kratka divlja munja

koja trga tijelo i dušu

vodi negdje

 

ali …. inertno polje vakuuma

zaustavlja patnju

na pragu podnošljivosti.

 



 

pretvorena u zamrznutu stvarnost

hodam među umjetnim svjetlima

prema zori koja ne dolazi. 

krajolici @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare